Arhitektura kao ideja života
— pet stilskih koraka Drage Iblera

Održavanjem znanstvenog skupa i digitalne izložbe o arhitektu Dragi Ibleru, stvaratelju niza antologijskih djela i jednom od utemeljitelja Zagrebačkoga arhitektonskog kruga, Hrvatski muzej arhitekture HAZU obilježava stotinu godina od početka autorova djelovanja. Već za studentskih dana, počevši od 1920. godine, Ibler je sudjelovao u nizu arhitektonskih natječaja u znaku socijalnih i umjetničkih izazova razdoblja. Svojim je opusom i višeznačnim djelovanjem desetljećima ustrajno promicao progresivna načela arhitektonskog oblikovanja u rasponu kreativnog izričaja od ekspresionizma i nove stvarnosti 1920-ih, sve do modernizma internacionalnoga stila 1930-ih, te poetičnog funkcionalizma 1950-ih godina. Za upoznavanje stvaralačke osobnosti arhitekta Drage Iblera zaslužna je akademkinja Željka Čorak koja je Iblerovo djelo predstavila u funkciji znaka – kao paradigmu jednoga vremena u kojem je stvarana moderna arhitektura, a čija su nenadmašna opažanja utkana u sve radne formate, od održavanja skupa i prezentacije digitalne izložbe, do skorog izdavanja Zbornika radova. Pri predstavljanju projekata iz fundusa Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU, te ususret skorom izdavanju Zbornika radova međunarodnog znanstvenog skupa i nadalje smo vođeni Iblerovom mišlju o arhitekturi kao ideji života koju je formulirao u okviru uvodne riječi prilikom otvaranja Prvog kongresa arhitekata Jugoslavije, a istu je misao izrazio i u sintagmi programske deklaracije grupe Zemlja 1929. godine – jer su umjetnost i život jedno.

Na znanstvenom skupu održanom 9. prosinca 2021. godine, predstavljena su nova saznanja niza međunarodnih istraživača iz Zagreba, Budimpešte, Ženeve, Essena, Ljubljane, Beograda i Mostara koji su Iblerove stvaralačke, pedagoške i strukovne pozicije sagledali u proširenom, međunarodnom kontekstu. Doprinos je to revalorizaciji Iblerova opusa koji se ovom popratnom, digitalnom izložbom predstavlja u znaku Iblerovih stilskih koraka ili razdoblja. Predstavljene projektima iz fundusa Muzeja, dionice Iblerova kreativnog govora promatraju se kao svojevrsni antologijski međaši kojima je trajno obilježena panorama hrvatske arhitekture.

Nakon završene gimnazije u Zagrebu 1912. godine gdje je pohađao i slikarsku školu Tomislava Krizmana (1911./12.), Drago Ibler upisuje studij arhitekture na Kraljevskoj visokoj tehničkoj školi u Dresdenu. Ondje je diplomirao 1921. godine te nastavio usavršavanje u berlinskom atelijeru arhitekta Hansa Poelziga. O Iblerovom formativnom razdoblju u fundusu Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU postoji tek nekoliko crteža i jedna kolorirana perspektiva koji redom pripadaju figurativnom arhitektonskom izričaju. Iako nastali pod okriljem dresdenskog studija u razdoblju tradicionalne figuracije, projekti omogućuju dragocjen uvid u višeznačan kontekst Iblerova studentskog razdoblja.

Tako je u klaustarnom projektu Samostana sestara kao racionalnom, uravnoteženom zdanju s elementima pročelja u neorenesansnom slogu, moguće naslutiti napetost krivulja Iblerovih lukova koji će vrhunac dosegnuti u sljedećoj, ekspresionističkoj fazi. U raščlanjenom volumenu projekta Entwurf eines Küchengebäudes – koji u sebi imanentno sadrži elemente engleskih kuća, ali i industrijskih zdanja Werkbunda te ekspresionističkih vila – moguće je zamijetiti zanimljiv tip polukružnih prozora, uokvirenih nadignućima krovne plohe. Ovi detalji naznačuju mnogo – jer upravo ti prozori, kako naglašava Željka Čorak – predstavljaju „gotovo doslovan citat s Poelzigova vodotornja u Poznanju (1911./12.) i za nas su prva sigurna naznaka o dodiru Iblera s djelom ovoga majstora.“ Naposljetku, ovi tragovi daju naslutiti i na koji će se način – „u sljedećoj fazi, razriješiti borba između klasicističke akademske tradicije i težnje za što jačom ekspresijom volumena.“ (usp. Željka Čorak, U funkciji znaka. Drago Ibler i hrvatska arhitektura između dva rata, Zagreb 1981.).

• Entwurf eines Küchengebäudes
• Studentske vježbe s kolegija Nacrtna geometrija
• Schwesternhaus – Kuća sestara

Početak Iblerova javnog djelovanja markiran je prvim natječajnim radom 1920. godine – projektom hotela u Gundulićevoj ulici u Zagrebu. Ovo zdanje golemih razmjera i složenih sadržaja oblikovano je horizontalnim potezom ritmičke raščlanjenosti pročelja te motivom visokih lukova koji sažimlju prozore katova. Zamjetan je gubitak doslovne historicističke citatnosti na elementima pročelja; ona prerastaju u zgusnut i nepropustan znak koji ovo zdanje razlikuje od niza prethodnih, studentskih projekata oblikovanih u izričajima akademizma.

Daljnji niz Iblerovih ranih radova obilježen je statusom neizvedenih natječajnih projekata u znaku arhitektonskog ekspresionizma, na tragu berlinskih uporišta Poelzigove estetike. Vrhunac ekspresionističke faze svjedoči prvonagrađeni projekt zgrade Kraljevskog državnog epidemiološkog zavoda u Zagrebu, 1922. godine. Ovo jedinstveno i uznemirujuće zdanje, nesagledivo iz bilo koje točke motrišta, pripada svijetu pojedinačnoga. Naglašena razlika između unutrašnjosti i vanjske opne u istoj je mjeri karakteristična i za natječajni projekt zgrade Okružnog ureda za osiguranje radnika u Zagrebu – zagonetnog i osamljenog zdanja čije se zidne plohe pretvaraju u samostalnu, reljefnu strukturu.

Iznimku predstavlja tek jedna ekspresionistička realizacija, ali izvedena u „malom mjerilu“: izložbeni postav kazališne sekcije Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Grand Palaisu, na Međunarodnoj izložbi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. godine. U oktogonalnom središtu interijera nadsvođenoga kupolom, Ibler je sabrao sva iskustva rane ekspresionističke dionice, nakon koje opus bilježi novo usmjerenje i razvoj u znaku funkcionalizma.

• Hotel u Gundulićevoj ulici
• Zgrada Kraljevskog državnog epidemiološkog zavoda
• Okružni ured za osiguranje radnika u Mihanovićevoj ulici
• Diplôme commémoratif

Poveznice Drage Iblera s interdisciplinarnom grupom likovnih umjetnika Zemlja (1929.–1935.) višestruko su značajne: kao jedan od osnivača, član i prvi predsjednik grupe, u tom je razdoblju intenzivno djelatan na društvenom i umjetničkom planu, dok značajke njegova opusa dosežu najvišu razinu. Na tragu deklarativnih stavova o modernoj arhitekturi, predstavljenih u La Sarrazu 1928. godine, Ibler se u potpunosti priklanja racionalističkom oblikovnom govoru, uvodeći u svoj arhitektonski izričaj elemente funkcionalizma.

Već nekoliko prvih realizacija s početka Iblerova zemljaškog razdoblja markiraju prekretnicu u našoj arhitekturi. Nastaju djela skladnih proporcija i avangardne arhitektonike, poput ugrađenih stambenih višekatnica u Vlaškoj i Martićevoj ulici u Zagrebu (1930.–1931.) na kojima princip reprezentativnog pročelja ustupa mjesto povezanosti s unutrašnjom strukturom. Uz Iblerovo suvremeno shvaćanje stana, pojavljuje se i senzibilitet za konkretno okruženje – šutljiva zdanja minule ekspresionističke faze nestaju; zgrade ulaze u interakciju s okolinom. U inicijalnom projektu kuće Rittig u zagrebačkoj Ilici, Ibler tako razvija promišljeno mikrourbanističko rješenje s unutrašnjim trgom (1929.-1930.), dok u studijama terasaste stambene izgradnje na brijegu između Novakove ulice i zagrebačke Šalate (1932.–33.), zajedno s Dragom Galićem anticipira naprednu ideju krova donje kuće koji postaje vrtnom terasom gornje. Na zagrebačkom Jabukovcu gradi vile Beer i Bauer (1931.–1933.) kao svojevrsne manifestne oglede Le Corbusierovih pet točaka arhitekture. U bogatom rasponu zemljaških tema otvoreno je i pitanje interpretacije regionalne graditeljske tradicije na koje arhitekti grupe redom odgovaraju naprednim djelima, između kojih se ističe i realizacija vile Robić na Korčuli (1933.) u kojoj je Ibler tradicionalne elemente gradnje skladno izrazio modernim arhitektonskim govorom.

Socijalno angažirano djelovanje grupe Zemlja manifestiralo se stoga i na području arhitekture na više načina. No, petnaestak djelatnih arhitekata, s Iblerom na čelu, uspjelo je na jedinstven način obilježiti njen interdisciplinarni karakter – najvišim dosezima međuratne arhitekture kao zajedničkim, kreativnim naporom izgradnje kvalitetnih prostora za život svakoga čovjeka.

• Kuća Rittig - stambeni objekt s lokalima u Ilici
• Najamna višekatnica – Kuća Wellisch u Vlaškoj ulici
• Vila Bauer
• Studija za stanove u Novakovoj ulici
• Vila Robić (Rosenberger) na Korčuli
• Visoka kuća
• Kuća Markulin
• Vila Blažeković u Zamenhoffovoj ulici
• Drvena vila Filipčić na Svetom Duhu

U sklopu Državnih majstorskih radionica likovnih umjetnosti, osnovanih 1947. godine kao svojevrsne platforme za usavršavanje u atelijerima istaknutih stvaralaca, godine 1952. otvara se i Majstorska radionica za arhitekturu. Poslije završenog studija arhitekture suradnici radionice imali su mogućnost stručnog i umjetničkog usavršavanja pod vodstvom Drage Iblera, prvoga majstora-arhitekta. Nakon Iblerove smrti 1964. godine, radionicu je nastavio voditi majstor-arhitekt Drago Galić sve do njezina ukinuća 1984. godine. Nastavu je pohađalo ukupno 76 suradnika, od čega 18 kod Iblera . Gradivo zatečeno u Vili Ehrlich – Marić u Zagrebu, u kojoj je radionica djelovala, danas ima značenje utemeljiteljske zbirke s obzirom na to da je u tom prostoru 1995. godine započeo djelovati Hrvatski muzej arhitekture HAZU.

Važnost zbirke prikazana je na primjeru nekoliko zanimljivih projekata koje ujedno govore i o samom načinu djelovanja radionice – naime, suradnici radionice radili su na izradi idejnih, glavnih („urudžbenih“) i izvedbenih nacrta za natječaje stambenih i javnih objekata na način da je svaki suradnik bio zadužen za određeni dio projektiranja. Tako je, primjerice, za razradu varijanti projekta Škole narodne milicije bio zadužen Srđa Šeferov koji zatim, zajedno s Ivanom Tepešom i Antom Lozicom, razrađuje varijante projekta Doma narodne milicije i Društvenog doma na Pagu, dok je za izradu perspektivnih prikaza svojim razigranim potezima bio zadužen Đorđe Cvejić.

Majstorska radionica za arhitekturu Drage Iblera započinje s radom u trenutku kada se osnivaju i prvi projektantski biroi – 1951. godine s radom počinje Projektni biro Vitić (kasnije poznat pod imenom AB 17), Arhitektonski biro Haberle i Arhitektonski biro Atelier 51 arhitekta Kazimira Ostrogovića, što predstavlja zanimljivu komparaciju u kontekstu prilika i razdoblja u kojem je riječ o ustrojstvu rada Iblerove Majstorske radionice.

• Dvorazredna osnovna škola
• Škola narodne milicije
• Dom narodne milicije
• Društveni dom na Pagu
• Kuća za „MUP“

Suvremena arhitektura rezultat je niza kompleksnih povijesno kulturnih procesa, koji su afirmirane uzore i norme implementirali u postojeći prostor. Sintagma – Čovjek je stvorio grad – Grad je stvorio čovjeka – precizno definira izuzetnu znakovitost Grada u nastanku, razvitku i postojanju civilizacije. Krećući prema novoj figuraciji u kontekstu Iblerovog otklona u poslijeratnom opusu krećemo se kroz mrežu postupnog uzmicanja od ravnoteže i simetrije, odustajanja od čistoće dematerijalizirane tvari. Povratak velikim formatima, velikim narudžbama, otpuštanje ravnih i preciznih arhitektonskih formi i otklon prema zakrivljenom, mekom, amorfnom. U vraćanju prema Le Corbusieru, vraća se u stvari na početak, vraća se Poelzigu, zatvara krug.

Drveni neboder, jedina važna realizirana Iblerova zgrada u poslijeratnom razdoblju postaje stup upornjak bloka, novi kompleks u slobodnom volumenu izrastao do deset katova, ali ne oštrim rezom, već sagledavanjem postojeće situacije kojim definira novi pristup urbanističkom planiranju. Ostali su projekti neizvedeni, danas samo kao zapis ideje na papiru. Ambasada u Moskvi, Vila Izvršnog vijeća Sabora u Zagrebu, Opera u Zürichu, pa i Vila Zumsteg, također narudžba iz Švicarske, jasno ocrtavaju, bez obzira na funkcionalnu i oblikovnu različitost, posvećenost velikom formatu za velike narudžbe. Forme su zakrivljene, oble, krov više nije ravan, horizontale teku ničim presječene; kontrapunkt – veza postojećeg i novog.

• Poslovno stambeni objekt „Autocentra“
• Ambasada u Moskvi
• Vila Izvršnog vijeća Sabora na Prekrižju
• Opera u Zürichu
• Vila Zumsteg